Jugoslavija u Londonu
Davne 1966. godine Jugoslavija je imala razlog da zastane i pogleda ka Londonu. Vest da je jedna Jugoslovenka osvojila titulu među najlepšima na svetu odjeknula je širom zemlje i izazvala ponos kakav se retko pamti. U centru pažnje našla se mlada Dubrovčanka, Nikica Marinović, koja je na izboru za Mis sveta ostvarila istorijski uspeh. Kao prva predstavnica tadašnje SFRJ, osvojila je drugo mesto i ponela titulu prve pratilje pobednice, Indijke Reita Faria, ostavivši snažan utisak na međunarodnu javnost.
Slučajni put do krune
Zanimljivo je da se Nikica na ovom takmičenju gotovo našla slučajno. Izbor za Mis Jugoslavije te godine preuzeo je ženski nedeljnik Bazar, a kako glavna urednica nije bila zadovoljna prijavljenim kandidatkinjama, odlučila je da sama krene u potragu za neotkrivenim lepotama. Ta potraga dovela ju je do Nikice Marinović, tada još maloletne srednjoškolke, daleko od sveta reflektora i glamura.
Ubediti njene konzervativne roditelje da dopuste ćerki da se pojavi pred očima cele Jugoslavije nije bio lak zadatak. Ni sama Nikica nije bila sigurna da li želi takvu pažnju. Bila je povučena i stidljiva, dugo se dvoumeći oko nastupa, naročito kada je reč o pojavljivanju u dvodelnom kupaćem kostimu, koji je u to vreme nosio sasvim drugačiju simboliku nego danas.
Iznenađenje sa Istoka
Dolazak u London označio je prelomni trenutak. Nikica je dočekana kao pravo otkrovenje. Kao prva misica iz socijalističkog bloka, izazvala je ogromno interesovanje. Zapadna publika, opterećena stereotipima, očekivala je grubu i strogu pojavu, a pred njima se pojavila mlada žena izuzetne elegancije, smirenosti i gotovo anđeoske lepote. Upravo taj kontrast učinio ju je jednom od najupečatljivijih učesnica izbora.
Titula koja je „izmakla“
Godinama kasnije ostale su priče i spekulacije da joj je titula Mis sveta izmakla zbog političkog konteksta i činjenice da dolazi iz komunističke zemlje. Prema svedočenjima savremenika, publika je sa vidnim negodovanjem dočekala odluku žirija. Iako ove tvrdnje nikada nisu zvanično potvrđene, one su dodatno učvrstile Nikicin status simbola jednog vremena.
Život nakon svetske slave
Nakon velikog uspeha, Nikica se preselila u Beograd. Iako su joj se nudile prilike u filmskoj industriji, ona je ostala dosledna sebi. Odbila je ponudu slavnog reditelja Robert Rossellini, smatrajući da nije spremna za surovost i pritiske tadašnjeg filmskog sveta. Umesto karijere pred kamerama, izabrala je mirniji i povučeniji put.
Bila je udata za dvojicu poznatih umetnika, reditelja i filmskog kritičara Vuk Vuco i kasnije za reditelja Zdravko Šotra. U oba braka dobila je po jednog sina, ali su se oba završila razvodom, tiho i bez javnih drama, daleko od tabloida i senzacije.
Slava koju nije tražila
Iako jedno od najprepoznatljivijih lica Jugoslavije, Nikica nikada nije težila popularnosti. Radila je u butiku u Knez Mihailovoj ulici, gde su mnogi dolazili samo da je vide, da se uvere da legenda postoji i izvan fotografija. Pisala je i savetovala žene u Bazaru o stilu i oblačenju, ali je uvek držala distancu prema medijima i javnoj pažnji.
Tišina i tragičan kraj
U kasnijim godinama povukla se gotovo potpuno iz javnosti. Prema svedočenjima bliskih ljudi, borila se sa hroničnom depresijom, bolešću o kojoj se tada malo govorilo i još manje razumevalo. Njena životna priča završila se tragično, kada je sebi oduzela život u 61. godini, ostavljajući za sobom tihu prazninu i snažno podsećanje na to koliko su tereti slave često nevidljivi.
Ukoliko vam se svide ovaj članak pogledajte i naše ostale članke u sekciji: JUGONOSTALGIJA.
A ukoliko volite dokumetarne emisije, posetite naš youtube kanal: MALAMEDIJA
Hvala na čitanju,
vaša malamedija.rs
