Bila je to jesen 1988. godine kada se svet prvi put ozbiljno zagledao u devojku koja je izgledala kao da se uvek kreće na ivici eksplozije – Monika Seleš. Tada 14-godišnja devojčica iz Novog Sada stigla je do četvrtfinala turnira u Hilton Headu i poslala jasnu poruku: „Ovo nije tinejdžerski bljesak. Ovo je budućnost.“ Niko, čak ni ona sama, nije mogao predvideti koliko će dubok trag ostaviti. I koliko će taj put biti tragično prekinut a potom i herojski nastavljen. Ovo je priča o Moniki Seleš!
Početak u Jugoslaviji
Rođena 2. decembra 1973. u Novom Sadu, tada u socijalističkoj Jugoslaviji, Monika je odrasla u porodici intelektualaca i umetnika. Njen otac, Karolj Seleš, bio je karikaturista i autor dečjih knjiga, koji je često kombinovao crtanje sa Monikinim treninzima. Nacrtao bi metu na zid, a ona bi je pokušala pogoditi teniskom lopticom. Neobična metoda, ali u Monikinom slučaju delotvorna.
Prvi reket u ruci držala je s pet godina, a već sa devet je bilo jasno da poseduje nešto više od običnog talenta. Snagu, žar, eksploziju energije u svakom udarcu i ono što je brzo postalo njen zaštitni znak: glasno stenjanje pri svakom zamahu.
Američki san sa jugoslovenskim korenima
Sa porodicom se seli na Floridu, kako bi trenirala u čuvenoj teniskoj akademiji Nika Bolettierija, tvorca šampiona poput Andre Agassija i Jima Couriera. Bolettieri je znao talenat kad ga vidi. Kod Monike ga je video odmah. Imala je neku vrstu divlje nepokornosti u igri, razarajući dvoručni forhend i bekhend, ali i retku taktičku inteligenciju za tinejdžerku.
Profesionalnu karijeru započinje 1989. i već sledeće godine, sa samo 16, osvaja svoj prvi grend slem – Rolan Garos. Pobedila je Steffi Graf u finalu, i to u tri seta. U tom trenutku, svet je shvatio: teniska prestolja nisu večna.
Nož u leđa, ali u bukvalnom smislu!
U periodu između 1990. i 1993. godine, Monika Seleš je osvojila osam grend slem titula. Bila je broj jedan na WTA listi. Njena igra je redefinisala tempo u ženskom tenisu. Bila je brža, jača i agresivnija od svih. A onda 30. aprila 1993. u Hamburgu. Mračna strana sporta. Desilo se nešto što niko nije ni slutio…nešto što se jako retko, skoro nikada, ne viđa…
Za vreme meča protiv Magdalene Maleeve, dok je sedela na pauzi između gemova, iz publike je utrčao čovek, Gunter Parche, i ubo je nožem u leđa. Da, zvuči ludo, ali to se zaista desilo…Motiv? Bio je opsesivni fan Steffi Graf i želeo je da ona vrati prvo mesto.
Monika je fizički preživela, ali psihičke rane su bile dublje. Povukla se sa terena na dve godine. Nije bilo sigurno hoće li se ikada vratiti. Međutim…
Povratak, ali ne i povratak stare Monike
Monika Seleš se oporavila i vratila tenisu 1995. godine. Već u prvom turniru, u Torontu, pokazala je da i dalje može da pobeđuje i to ubedljivo. Osvojila je taj turnir. I sledeće godine igrala je finale US Opena. Ali nešto se promenilo. Povreda tela je zarasla. Povreda duše – manje.
Postala je američka državljanka 1994. i nastavila da igra pod zastavom SAD, ali nikad nije zaboravila korene. Niti je Srbija zaboravila nju.
Do kraja karijere osvojila je još jednu grend slem titulu. Australijan Open 1996. godine. Ukupno devet: četiri u Australiji, tri na Rolan Garosu i dva na US Openu.
Život posle tenisa
Monika Seleš nikada nije imala skandale. Bila je oličenje dostojanstva i snage, čak i kad joj je svet pokazao najgoru stranu. Nakon povlačenja iz profesionalnog tenisa 2008. godine, posvetila se pisanju, motivacionim govorima i borbi protiv poremećaja u ishrani, problema sa kojim se i sama suočavala.
Objavila je autobiografiju “Getting a Grip” 2009. godine, u kojoj otvoreno piše o depresiji, pritisku javnosti i svom putu izlečenja. Takođe je pisala i tinejdžerske romane, jer, kako je jednom izjavila: „Želim da devojčice znaju da ne moraju da budu savršene.“
Zaostavština
Monika Seleš nije samo velika teniserka. Ona je simbol borbe… I dokaz da, čak i kada ti neko otme karijeru u vrhuncu slave, možeš se vratiti i pronaći novi smisao i dostojanstvo koje ne zavisi od titula.
Ušla je u Međunarodnu tenisku kuću slavnih 2009. godine.
Kad danas pomislimo na Moniku Seleš, vidimo više od šampionke. Vidimo devojčicu iz Novog Sada koja je sanjala velike snove i osvojila ih…
Ukoliko vam se svideo članak podelite ga sa svojim prijateljima na društvenim mrežama i pogledajte ostale članke iz doba bivše Jugoslavije.
Takođe ukoliko volite dokumentarne emisije, pogledajte naš youtube kanal: „MALAMEDIJA“.
Hvala na čitanju,
vaša malamedija.rs
