U modernom društvu, retko koja reč izaziva toliku mešavinu emocija kao „penzija“. Za jedne ona znači mir i odmor nakon decenija rada, za druge nesigurnost, brigu i brojenje svake pare. U osnovi, penzija bi trebalo da bude logičan završetak jednog radnog ciklusa. Trenutak kada, posle 35 ili 40 godina doprinosa društvu, imamo pravo da zastanemo, usporimo i uživamo u vremenu koje je sada samo naše. Međutim, pitanje je: da li je ta slika realna? I još važnije, kako da osiguramo da to vreme zaista bude dostojanstveno?
Šta je zapravo penzija?
Penzija je oblik socijalnog osiguranja, tačnije finansijska naknada koju pojedinac prima nakon završetka radnog veka, najčešće u starosti, i koja se isplaćuje iz penzionog fonda. To je, u teoriji, sistem solidarnosti: dok radimo, mi uplaćujemo doprinose u fond iz kog se isplaćuju penzije sadašnjim penzionerima. Kada mi odemo u penziju, fond bi trebalo da nama vrati tu „uslugu“. U praksi, sve je komplikovanije.
Kolika je penzija u Srbiji nakon 40 godina rada?
U Srbiji, prosečna penzija u 2025. godini iznosi oko 42.000 do 45.000 dinara mesečno. Dakle PROSEČNA, dok je u većem delu Srbije i manja! Međutim, na primer osoba koja je radila punih 40 godina i uplaćivala doprinose na prosečnu platu može da računa na 60.000 do 70.000 dinara, u zavisnosti od konkretnih parametara (zarada tokom karijere, dužina staža, indeksacije itd.).
Ako je neko radio 40 godina za minimalac, penzija bi verovatno bila oko 30.000 do 40.000 dinara, što je u praksi često ispod praga dostojanstvenog života. Drugim rečima, puno radnog staža ne garantuje visoku penziju, ako su doprinosi uplaćivani na nizak iznos.
Austrijski primer: Isti rad, druga realnost ?!
Da pogledamo kakva je situaciju na zapadu. U Austriji na primer, sistem funkcioniše znatno drugačije, ali da li je zaista tako sjajno?! Osoba koja je radila 40 godina, čak i za minimalac, može očekivati penziju od oko 1.100 do 1.400 evra mesečno. To je posledica drugačijeg pristupa: stabilniji penzioni fondovi, veći doprinosi, bolji nadzor i značajno efikasniji socijalni sistem. Austrijski minimalac je, naravno, veći nego u Srbiji, ali i sistem vrednuje staž i rad daleko pravednije.
Međutim treba napomenuti, da isto tako ukoliko ste penzioner podstanar i nemate krov nad glavom, kirije u Austriji, naročito u glavnom gradu Beču, su dostigle vrtoglave cifre. Na primer za stan od recimo samo 30 kvadrata (jedna sobica) treba izdvojiti od 500 do 600 evra mesečno a da ne govorimo o većim stanovima! Pa plus lekovi, hrana…tako da, penzije jesu veće ali su i standardi i stil života skuplji i veći. Ako sve ovo uzmemo u obzir, čak ni na zapadu penzioneri ne žive idealno, a o Srbiji i da ne govorimo…
Zašto se stalno pomera granica za penzionisanje?
Nekada se u penziju išlo sa 55 ili 60 godina. Danas, u Srbiji, granica za žene je 63 godine i 8 meseci, a za muškarce 65 godina. Svake godine ova granica se pomera naviše, u skladu sa demografskim trendovima i fiskalnim pritiscima.
Razlog za to je jednostavan: ljudi žive duže, a radno sposobno stanovništvo opada. Drugim rečima, sve je manje radnika koji uplaćuju doprinose, a sve više penzionera koji zavise od tih uplata. Ovaj demografski jaz stvara pritisak na budžet i tera vlade širom sveta da postepeno povećavaju starosnu granicu.
Penzija kao ogledalo društva
Kada pogledamo prosečnu penziju u jednoj zemlji, ne gledamo samo broj. Gledamo odnos države prema svojim građanima, prema radu, prema starosti. U zemljama sa snažnim institucijama i efikasnim sistemima, penzioneri žive dostojanstveno, putuju, bave se hobijima, volontiraju. U drugim, kao što je Srbija, penzija je često sinonim za preživljavanje, nažalost…
Da li čekati penziju ili stvarati svoju penziju?
Sve više ljudi postavlja sebi ovo pitanje. I s pravom. Osim državne, postoji i tzv. dobrovoljna penzijska štednja, koju nude banke i osiguravajuće kuće. Ona podrazumeva da samostalno, mesečno uplaćujete određenu sumu (često već od 1.000 dinara), koja se investira i akumulira kroz godine.
Drugi način jeste investiranje u nekretnine, ulaganje u indeksne fondove, akcije, ETF-ove ili čak pokretanje malog biznisa koji može donositi prihod i u starosti. Poenta je ista: osloniti se ne samo na državu, VEĆ I NA SEBE! Mislite o tome!
Većina njih kaže: „Ma što bih mislio o penziji, jedan je život, ko zna da li ću je uopšte doživeti.“ Okej, a šta ako je doživiš? Šta ako ostaneš sam…? Ne znaš šta nosi dan a šta noć i šta nas čeka za 20-30 godina. Tako da imaj plan B i počni da se pripremaš za stare dane već sada.
Kako se pripremiti za penziju?
Prva i najvažnija stvar je: planiranje. Što ranije počnete da razmišljate o tome, to ćete imati više opcija. Evo nekoliko korisnih saveta:
- Vodite evidenciju o vašem radnom stažu i doprinosima.
- Konsultujte se sa PIO fondom da znate kakva vas penzija očekuje.
- Uvedite naviku štednje – iako deluje teško, čak i male sume vremenom prave razliku.
- Razmislite o dodatnim izvorima prihoda – pasivne zarade, nekretnina, dividende, dodatni poslovi, online rad.
- Obrazujte se o finansijama – iako to kod nas nije uobičajeno, finansijska pismenost je ključ dugoročne sigurnosti.
Zanimljivosti koje možda niste znali
- Najduže isplaćivana penzija u SAD trajala je 73 godine – žena koja je otišla u penziju sa 19 godina!
- U Japanu postoji termin „silver economy“, koji opisuje tržište koje se razvija upravo zahvaljujući penzionerima – od turizma do tehnologije prilagođene starijima.
- U nekim evropskim zemljama, poput Holandije i Danske, obavezna je dodatna štednja za penziju putem poslodavca, što automatski povećava standard u starosti.
Penzija je dug put, ne iznenadni kraj
Zamislite penziju ne kao kraj radnog veka, već kao početak nove faze života – slobodne, ali sigurne. Da bi to bilo moguće, potrebno je razmišljati dugoročno, postavljati realna očekivanja i preuzeti deo odgovornosti u svoje ruke. Državni sistem može biti osnova, ali lična priprema je ono što pravi razliku.
U vremenu nesigurnosti, penzija postaje ne samo socijalna kategorija, već i lični projekat. A kao i svaki ozbiljan projekat, uspeva samo ako se vodi mudro, uporno i uz malo vizije. Jer starost ne mora biti teret, ako smo na vreme naučili kako da je dočekamo.
Ukoliko vam se svideo ovaj članak podelite ga sa svojim prijateljima i pogledajte naše ostale članke.
Na našem youtube kanalu „MALAMEDIJA“ možete pogledati i razne dokumentarne emisije koje redovno objavljujemo.
Hvala na čitanju,
vaša malamedija.rs
